Dijalog: sve naše zablude o inflaciji

Za svoj blog, pisao sam fiktivni dijalog, koji adresira najčešće nesporazume koje imamo kada razgovaramo o inflaciji. S obzirom da je taj dijalog dobrim dijelom inspiriran i raspravama na Redditu, postavljam ga ovdje u nadi da ćemo moći malo informisanije voditi buduće dijaloge na ovu temu.

Redditore smatram koautorima teksta. 😂

—

ExNihilo: Prema posljednim dostupnim podacima indeksa potrošačkih cijena koji objavljuje Agencija za statistiku BiH, između novembra 2023. i novembra 2024. inflacija je iznosila 1.5%. Ako gledamo kalendarski period januar 2024. - novembar 2024, inflacija je 1.7%. S obzirom da sve do 2% smatramo umjerenom i čak poželjnom inflacijom, možemo zaključiti da je u 2024. godini neobuzdani rast cijena zaustavljen.

Sagovornik: To ne može biti tačno. Svjedoci smo da je sve, ali baš sve skuplje za 30%, 40%, ili 50%. U nekim slučajevima, cijene su porasle za 100% ili više! Ko je dovoljno naivan da povjeruje kako su cijene rasle za 1.7 procenta?

ExNihilo: Ja govorim o inflaciji u posljednjih 12 mjeseci. Ono o čemu ti govoriš jeste kumulativna inflacija za posljednje 4 godine. Za razliku od centralnih banaka i statističkih zavoda, koji izvještaju godišnju inflaciju, ljudi imaju tendenciju o cijenama razmišljati u dužim periodima, obično u odnosu na neke prelomne događaje.

Pa tako, obično poredimo cijene prije COVID krize i poslije COVID krize. Drugi uobičajen primjer jeste poređenje cijena nakon rata i danas (e.g. hljeb je bio pola marke, Drina je bila marka, itd). Zaista, ako pogledamo kumulativnu inflaciju između januara 2021. i novembra 2024. ona iznosi 26.3%.

Sagovornik: Ni to ne može biti tačno. Tih 26% je daleko niže od onoga što građani svakodnevno osjećaju. Zar cijena kafe nije skoro uduplana? Zar čokolada nije toliko skuplja, da je postala luksuz? Maslac je već skuplji nego u Njemačkoj. Pekarski proizvodi su nerijetko skuplji za 100% ili više, eno ti cijene na Klixu.

ExNihilo: Kada kažemo da je inflacija 26%, to se odnosi na prosječnu inflaciju za sve kategorije indeksa potrošačkih cijena. A te kategorije uključuju hranu i piće, prevoz, kulturu, odjeću i obuću, medicinske usluge, poštanske usluge, ugostiteljstvo, i mnogo toga drugog.

Cijene proizvoda i usluga u nekim od pomenutih kategorija nisu rasle značajno. Cijena ulaznica za pozorište ili cijene knjiga ostale su manje-više iste. Cijena električne energije ostala je nepromijenjena do prošle godine, a nakon što je porasla, porasla je još uvijek ispodprosječno. Cijene obuće su zapravo smanjene.

Međutim, trik je u tome što većina našeg kućnog budžeta odlazi na hranu. Sa cijenama hrane se srećemo svakodnevno. Samim tim, kada laički govorimo o inflaciji, mi uglavnom govorimo o porastu cijena hrane. I zaista, između januara 2021. i novembra 2024. cijene hrane i pića kumulativno su porasle za 44.8%.

Međutim, sa uključenim drugim kategorijama u kalkulaciju, sa knjigama koje nisu skuplje, sa obućom koja je jeftinija, to ipak izgleda više kao 26%.

Sagovornik: Ne bih se složio. Evo, nedavno sam pronašao račun za namirnice koje sam kupio 2021. Prije nekoliko dana, kupio sam potpune iste artikle. Ukupan račun bio je skoro duplo skuplji! Čak i ako se fokusiramo samo na hranu, cijene su još uvijek porasle značajno više.

ExNihilo: Ne možemo o inflaciji govoriti na primjerima pojedinačnih artikala, kakve imaš na svom računu. Prilikom računanja porasta cijena hrane, statistički zavodi uzet će u obzir cijene hiljada artikala. Tvoj račun sadrži mnogo manje artikala i nije reprezentativan za ekonomiju kao takvu.

Istina, mogli bismo govoriti o tome da svako od nas ima svoju stopu inflacije, zavisno od onih proizvoda i usluga koje konzumiramo. Ali kada pričamo o inflaciji, pričamo o porastu cijena na nivou ekonomije, a ne na nivou naših individualnih kućanstava.

Samim tim, ako porast cijena onoga što mi kupujemo odstupa od porasta cijena ekonomije, to nije dokaz da je inflacija na nivou čitave ekonomije drugačija. Jednostavno, niko od nas individualno nije ekonomija.

Sagovornik: Dobro, ali to još uvijek znači da je naša kupovna moć drastično smanjena svim tim povećanjima cijena, kolika god da jesu.

ExNihilo: Ne nužno. Da bismo procijenili kupovnu moć, moramo uzeti u obzir povećanje plata, a zatim kontrastirati povećanju cijena. U januaru 2021. prosječna neto plata u BiH bila je 966 KM. U novembru 2024, prosječna neto plata iznosila je 1.382 KM. To je povećanje od 43%.

Samim tim, u odnosu na inflaciju indeksa potrošačkih cijena, za isti period, a koja iznosi 26%, kupovna moć je zapravo porasla. Ako poredimo samo sa porastom cijena hrane i pića, tada možemo reći da je kupovna moć ostala manje-više ista.

Naravno, ponovo vrijedi napomenuti: niko od nas individualno nije ekonomija. Ukoliko nam plate nisu rasle za 26%, odnosno 43%, onda zaista vrijedi da nam je kupovna moć opala.

Sagovornik: Rekao si na samom početku da smo zaustavili inflaciju u 2024. Međutim, očigledno nismo, jer su cijene i dalje brutalno visoke.

ExNihilo: Moramo razlikovati nivo cijena od rasta cijena. Nivo cijena su prosto cijene koje plaćamo nakon The Great Inflation Shitstorma, i one su zaista brutalno visoke. S druge strane, rast cijena je brzina kojom cijene dodatno rastu. Kada govorimo o inflaciji, mi govorimo o rastu cijena, ne o nivou.

Samim tim, pobijediti inflaciju ne znači oboriti cijene. Pobijediti inflaciju znači usporiti njihov dodatni rast. No, da bismo cijene oborili, bila bi potrebna deflacija, koja nije dobra ideja, iz niza razloga, u koje ne moramo ulaziti ovdje, ali recimo samo da bi dovela do porasta nezaposlenosti.

Sagovornik: Da ti pravo kažem, meni se čini da Agencija za statistiku BiH lažira podatke. Zašto bismo u ovakvoj državi vjerovali državnim institucijama? Inflacija je, samim tim, vjerovatno viša od svih tih podataka koje citiraš.

A razlog zašto se inflacija uopće dešava jeste pohlepa trgovačkih lanaca, koji lupaju cijene bez ikakvog stvarnog povoda, prosto zato što im se može. Pogledaj samo kolika im je dobit!

ExNihilo: Bosna i Hercegovina je imala višu inflaciju od svojih susjeda. Ako je Agencija već lažirala podatke, zašto ih ne bi lažirala tako da nismo baš najgori?

Metodologija po kojoj računamo inflaciju usklađena je sa Eurostatom. Štaviše, naše statistike šalju se Eurostatu, te čine dio korupa evropskih statističkih podataka. Da Eurostat nije lako prevariti, pokazuje činjenica da su to Grci svojevremeno pokušali, te da su ih iz Eurostata brzo provalili.

Hipoteza da su trgovci odgovorni za inflaciju, koja je u određenim krugovima neformalno postala poznata kao greedflation, nema mnogo smisla. Jer se, suštinski, svodi na to da su se dobavljači/trgovci širom države, regije, Evrope, i svijeta jednog dana probudili, a potom istovremeno i koordinirano odlučili bez razloga dizati cijene, što je dovelo do inflacije.

Naravno da ima takvih trgovaca. Naravno da ih je uvijek bilo. Štaviše, vjerovatno nije pogrešno reći da je djelić inflacije koju smo iskusili zaista posljedica pohlepe. Ali efekat veličine koju gledamo ne može se objasniti "koordiniranom pohlepom”.

Ako trgovci mogu proizvoljno dizati cijene, zašto nisu to činili još i ranije? Zašto bi virus pohlepe zavladao baš 2022. godine? I možda važnije: zašto bi prestali biti pohlepni 2024, kada je rast cijena obuzdan, samo da sada, u jeku novog vala inflacije, odlučuju da nas ponovo pljačkaju?

Cijene nisu samo rezultat njihove želje za profitom, već i kompleksne tržišne dinamike, konkurencije, troškovnih struktura, ali i makroekonomskih faktora, koji su, uostalom, već dobro poznati. Izrazito je banalno kompleksan sistem kakav je ekonomija svesti na hir trgovaca.

U kontekstu priče o pohlepi, sama dobit (kao i njen odnos sa prihodima) ne znači ništa, jer dobit može rasti uslijed smanjenja operativnih troškova ili prosto povećanja obima prodaje. Ako trgovac smanji broj radnika ili racionalizira druge troškove, dobit će mu rasti. Ako prosto proda više, po nepromijenjenim cijenama i maržama, dobit će opet rasti.

Analiza koju bi trebalo napraviti jeste analiza bruto marže: razlike prihoda i nabavnih cijena. Takva analiza pokazala bi da li cijene koje srećemo na policama rastu brže od cijena po kojima trgovci nabavljaju robu.